U spomen na preminulu članici Društva za obilježavanje grobišta Varaždin

Vida Drašković, prof. ( V. Toplice 1930.07.07 – 2014.11.16)

 

     Velik broj vjernika župe sv. Martina, oprostio se u utorak, 18. studenoga na groblju u Varaždinskim Toplicama od Vide Drašković rođ. Dugački, srednjoškolske profesorice matematike, čuvarice uspomene na hrvatska stradanja i progone u Drugom svjetskom ratu i poraću. U ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina i topličke udruge Hrvatski domobran od pokojnice se oprostio Mijo Sačić, tajnik udruge, a u ime svećenika s kojima je preminula Vida Drašković surađivala od pokojnice se oprostio prof. dr. sc. Milan Šimunović iz Rijeke. Sprovodne obrede je uz dekana donjemeđimurskog dekanata vlč Antuna Hoblaja, i ostale svećenike, vodio varaždinskotoplički župnik vlč. Stjepan Mostečak, a misu zadušnicu je potom u župnoj crkvi predvodio prof. dr. sc. Juraj Batelja.

      Vida Drašković, prof, rođena je 7. srpnja 1930. godine u poznatoj poduzetničko-obrtničkoj familiji u Varaždinskim Toplicama, kći je Ivana Dugački i Štefanije rođene Veronek. Djetinjstvo je provela u krugu obitelji s kojom je odrastao i brat Damir, a ratne strahote i poratni progoni Drugog svjetskog rata odredili su joj život i u kasnijem razdoblju. Školovala se u rodnom mjestu, Varaždinu i Zagrebu, a posljednja desetljeća predavala je matematiku na Tekstilnoj školi u Varaždinu odakle je 1997. godine otišla u mirovinu. Udala se za mr. Milana Draškovića, a uz kćerku Dubravku i unuku Romanu posebnu radost u umirovljeničkim danima bio joj je praunuk Nikola.

     Posebnu brigu posvetila je proučavanju povijesti stradanja i prikupljanja podataka o žrtvama i progonima u vrijeme rata i poratne komunističke vlasti, a bila je i član Odbora za podizanje spomen obilježja na grobištu Leskovec u župi Svibovec na kojem su partizani po zauzimanju Varaždinskih Toplica 1943. godine poubijali preko sedamdeset zarobljenika. Isto je 28. rujna 2003. godine blagoslovio i misu zadušnicu predvodio mons. Marko Culej, prvi varaždinski biskup. Dok su joj zdravstvene snage dopuštale rado je s Društvom za obilježavanje grobišta i članovima udruge Hrvatski domobran sudjelovala i na komemoracijama na ostalim stratištima i grobištima, a radosno je sudjelovala na misnim slavljima, kako u župnoj crkvi sv. Martina tako i u bolničkoj kapeli koja je u sklopu lječilišta gdje se s posebnom ljubavlju susretala s brojnim svećenicima koje je poštivala i cijenila, kao i svećenički poziv. Preminula je u nedjelju, 16. studenoga 2014. godine. 

      

     Zahvalu pokojnici za doprinos prikupljanja podataka o prešućenim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća Varaždinskih Toplica, očuvanju uspomene na žrtve i stradanja te uključivanje u odbor za podizanje spomen križa na grobištu Leskovec

 

     Draga i poštovana Vida Drašković!

 

     Na ovom mjestu, na kojem smo okupljeni Vaša draga obitelj, rodbina, prijatelji i znanci, da Vas ispratimo na vječno počivalište, u ime Udruge Hrvatski domobran ogranaka Varaždinske Toplice i predsjednika Josipa Marčuna, te u ime  Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin i predsjednika Franje Talana, te  u svoje osobno ime, upućujem Vam posljednji pozdrav.

     Otišla je još jedna naša veteranaka. Molimo se, da dobroj duši Vašoj, draga Vida, Svevišnji otac Bog, podari mir i spasenje za sve dobro koje ste doprinijeli u ovozemaljskom životu.

     Vida Drašković rođena je 07. srpnja 1930. u Varaždinskim Toplicama, koje su u to vrijeme bile profinjeno i uređeno mjesto za posjetitelje i turiste, koji su njegovali zdravlje i rekreaciju. Rođena je u cijenjenoj obitelji Dugački o čijoj uspješnosti još i danas vidimo svjedočanstva.

Školovala se je u Varaždinskim Toplicama, Varaždinu i Zagrebu, te je stekla zvanje profesorice. Predavala je u školama našeg zavičaja, a najdulje, sve do zaslužene pune mirovine, radila je u  Tekstilno – tehničkoj školi u Varaždinu.

      Naročitu sreću njenog života, uz rano preminulog supruga dipl. ing. Milana Draškovića, potomka slavne hrvatske obitelji Drašković, našla je u svojoj kćeri Dubravki, zetu Miodragu, unuci Romani i praunuku Nikoli, a koji su bili uz nju  i njena radost do kraja života.

     Gospođa Vida Drašković uključila se u osnivanje neovisne i demokratske Republike Hrvatske od samog početka 1990. godine. Pamtimo je kao naročito aktivnu članicu Udruge hrvatski domobran, ogranka Varaždinske Toplice, od njenog osnivanja sve dok joj je životna dob to omogućila. U tom razdoblju je obnašala više vodećih dužnosti Udruge, a osobito je doprinijela prikupljanju podataka o ratnim i poratnim žrtvama II. svjetskog rata kroz aktivnosti Udruge hrvatski domobran u suradnji s tadašnjim predsjednikom gosp Franjom Bešenić, a posebno je doprinijela rasvjetljavanju okrutnih sudbina Hrvata u tom razdoblju u suradnji s  Društvom za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin.

      To moramo razumjeti, jer je Vida Drašković bila, kao mlada djevojka, svjedokinja stradanja nevinih, nikad suđenih ili osuđenih ljudi i djece, među kojima je bilo i više njenih najbližih rođaka.

      Taj njen doprinos vidimo i u podignutim spomenicima nevinim žrtvama II. svjetskog rata i poraća u našem zavičaju. Posebno želimo istaknuti njen doprinos kao članice Odbora za obilježavanje stratišta u Leskovcu Topličkom, prvog masovnog stratišta na području Varaždinske županije, a kojeg je o 60-toj obljetnici blagoslovio i misu zadušnicu predvodio, 28. rujna 2003. godine, mons. Marko Culej, prvi varaždinski biskup. Znakovito je da je ovih dana izvršena i ekshumacija žrtava pod pokroviteljstvom ovlaštenih tijela Republike Hrvatske.

     Najbliži i prijatelji Vidu će pamtiti kao ponosnu, uglednu i odmjerenu ženu, koja se znala brinuti o sebi i obitelji, a pored toga ljubiti i svoju Domovinu. Udruga Hrvatski domobran, pamtiti će je kao vjernu i aktivnu članicu, te nam svima ostaje u lijepom sjenčanju.

     Zbog svega draga Vida, Udruga hrvatski domobran Vam pri ovozemaljskom rastanku izražava veliku ljudsku zahvalnost i poštovanje uz naš stari pozdrav - Za Hrvatsku uvijek!

     U  ime Udruge Hrvatski domobran i Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava obitelji, rodbini, prijateljima i znancima  izražavam kršćansku sućut, a Vama draga Vida neka je mir vječni u hrvatskoj, topličkoj grudi župe sv. Martina te radost u Nebu gdje Vam se i mi nadamo s vremenom pridružiti.

 

    Izražavamo iskrenu sućut obitelji, prijateljima i znancima Vide Drašković.

 

 

   Na groblju u V. Toplicama, 18. 11. 2014.

 

                                   U ime Udruga hrvatski domobran Ogranak Varaždinske Toplice

 riječi zahvale uputio je Mijo Sačić, tajnik udruge

 

Zabilježio, 20. studeni 2014. Franjo Talan, za portal Pieteta pripremio Dragutin Šafarić