 HOS - Heroj "CRVERNKAPICA" |
|
|
|
|
  |
|
|
|
   |
|
2017-08-16
ISTINU O USTA AMA UVIJEK TREBA GOVORITI
to mora znati svaki Hrvat o Usta ama! 1.) Usta a je revolucionar i borac, koji se dobrovoljno i sviestno bori za uzvi ene ciljeve podpune slobode i samostalnosti Hrvatske. 2.) Za Usta u nema mira, nema po inka, nema i ne smije biti nekog promatranja iz prikrajka. 3.) Usta a radi i bori se, uvijek djelatno, uvijek u prvim redovima. 4.) On mo e ili podpuno pobjediti ili u borbi izginuti. 5.) Usta a ne poznaje nikakve sredine: On tra i posvema nje ostvarenje Poglavnikovih na ela u Hrvatskoj, tj u svojim povijestnim granicama. 6.) Za Usta u postoje iznad svega Bog, Hrvatski Narod, Poglavnik i Nezavisna Dr ava Hrvatska. 7.) Uzvi ena usta ka borba temelji se na usta kim na elima, koja je postavio Poglavnik 1. lipnja 1933. u Glavnom Usta kom Stanu. 8.) U tim je na elima Poglavnik na najdivniji i najsavr eniji na in obuhvatio sve vjekovne te nje i zahtjeve hrvatskoga naroda. 9.) Dok su u pro losti razne politi ke stranke sastavljale i objavljivale na tucete raznih svojih programa , u kojima nije gotovo ni ta re eno, Poglavnik je u 17 to aka usta kih na ela ovjekovje io sve misli, sve elje, sva stremljenja hrvatskoga naroda kroz vjekove, obuhvatio je sve ono to hrvatski narod tra i i o ekuje od svoje dr ave. 10.) Usta ka su na ela stoga evandjelje, vjerovanje svakog Hrvata, a ivot po njima zna i narodnu potrebu, narodnu sre u, dru tvovnu pravdu, narodno po tenje, zna i sretnu i estitu budu nost Hrvatskoj i hrvatskom narodu. 11.) ivot Usta e mora se temeljiti na usta kim na elima, pa tko se njih ne dr i u svome javnom i posebni kom ivotu, nije Usta a. 12.) Dr ava je za nas Hrvate najve e blago to ga mo emo imati. 13.) Razvojom dugih stolje a hrvatski je narod morao stradavati i podna ati mnoge neda e samo stoga, to je svojedobno nesre om i neslogom velika a izgubio svoju dr avu. 14.) Narod bez dr ave ne zna i ni ta, pa ako bi svojom nerazboritom politikom ili kojom nesre om opet izgubili dr avu, nestalo bi nas brzo i kao naroda. 15.) Du nost je stoga svakog Usta e, svakog Hrvata, da uvijek i svagdje najodlu nije brani Nezavisnu Dr avu Hrvatsku, jer brane dr avu brani svoj dom, svoj narod, svoje ognji te, svoju djecu, brani i svoju budu nost. 16.) Nezavisna Dr ava Hrvatska jest i mora biti svakom Usta i najve a svetinja, za koju mora uvijek biti spreman voditi borbu, a ako je potrebno i svoj ivot spremno za nju dati. 17.) Poglavnik je jedini vo a hrvatskoga naroda i najve i ovjek na ih vremena koji je s imenom Usta a identificirao i ime Hrvat. 18.) Poglavnik dr. Ante Paveli je najve i Hrvat sviju vremena. 19.) On je za Hrvatski Narod svetost. 20.) On je osloboditelj Hrvatske Domovine i uskrisitelj starodrevne Nezavisne Dr ave Hrvatske. 21.) Njegov rad, njegova borba, njegove patnje, njegova strpljivost, cijeli njegov ivot najsjajniji je prilog na e povijesti. 22.) Njegova je zasluga, da se je hrvatski narod nakon osam stolje a otresao tudjinskih gospodara i da sada ivi opet svoj na svome u uspostavljenoj dr avi. 23.) &nbs p; Pojava Poglavnika ja stoga od najve e povijestne va nosti za hrvatski narod. 24.) Poglavnik je bio vo ja, bio autoritet. 25.) On je zapovijedao, bio Vrhovni Zapovjednik HOS-a NDH. 26.) On, Poglavnik je bio odgovoran kao i svi drugi predsjednici drugih dr ava voditi hrvatsku dr avnu politiku. 27.) Svi su drugi bili njegovi vojnici, koji mu poma u u izgradnji hrvatske dr ave. 28.) Poglavnik je kroz svoju hrvatsko/dr avni ku politiku uvijek imao pravo, kako u pro losti, tako i u sada njosti i tako e imat pravo i u budu e. 29.) Sve to je On inio, makar to na as nekome izgledalo i nerazumljivo, sve je to bilo u probitku Hrvatske Dr ave i hrvatskog naroda. 30.) Sve to je On inio, inio je i radio za dobrobit hrvatskog naroda, dakle, bilo je dobro. 31.) Usta tvo je postalo jedinim i zbiljskim predstavnikom hrvatskog politi kog ivota. 32.) Bit je usta tva je duboka ljubav za Domovinu Hrvatsku i za Poglavnika. 33.) Za Usta u je vje na spremnost: braniti hrvatski dom, hrvatska ognji ta, hrvatske granice i hrvatsku posebnost, te stvaranje i odgajanje zdravog hrvatskog narodnog nara taja. 34.) Te nje hrvatskog naroda mogu se o ivotvoriti samo u Hrvatskoj i preko Usta kih Na ela. 35.) Da nije bilo Usta a ne bi bilo ni Nezavisne Dr ave Hrvatske. 36.) I dok bude Usta a bit e i Hrvatske, pa makar se ti Hrvati i ne zvali Usta ama. 37.) Usta tvo i hrvatstvo jedna je savr ena cjelina i ne mo e se vi e nikada zamisliti jedno bez drugog. 38.) Usta tvo stvara novog ovjeka, u novom vremenu, u novom poredku i za nove potrebe. 39.) Novi hrvatski ovjek se pita: to zna i Usta a. 40.) Usta a mora biti ovjek du nosti, odgovornosti, rada, borbe, po tenja, juna tva, pregarala tva, mora bit podpun ovjek i potpun Hrvat. 41.) Taj novi ovjek, Usta a, mora u svom radu i u svom javnom i posebni kom ivotu spojiti sve nove vrline usta tva s vrlinama starih Hrvata, vje nih boraca i ratnika. 42.) U najte im asovima po Hrvatsku na boji tu su od Kralja Tomislava do Franje Tu mana uvijek bili samo i jedino Usta e. 43.) Bilo u tudjini, bilo u domovini po zatvorima ili zato eni tvu Usta e su nosili lu osloboditeljske borbe i oni su uz najte e patnje i muke, kona no i za sva vremena pobiedili. 44.) Da nije bilo mu eni ke usta ke krvi, to uistinu zna i hrvatske krvi, da nije bilo nad ovje nog stradanja usta kih mu enika, da nije bilo mrtvih usta kih glava, nikada ne bi bilo do lo do uspostave Nezavisne Dr ave Hrvatske.Ti Usta e, koji su uzpostavom N. D. H. zavr ili prvi i najte i dio hrvatske osloboditeljske borbe, ti su Usta e i danas na boji tu, na svim boji tima Evrope i oni e izvojevati i kona nu hrvatsku pobjedu, a kona na hrvatska pobjeda je U NA FES GRANICA NADRINI. 45.) Biti Usta om, zna i biti idealnim borcem, koji preko svih izku enja, preko svih patnja, preko svih neda a, najve om strpljivo u mora do i do kona nog uzvi enog cilja. 46.) Usta a mora biti uvijek prvi u borbi, uvijek prvi u opasnim podhvatima. 47.) Usta a mora biti strpljiv i mora vjerovati u Bog, Alaha, Hrvatsku i Poglavnikova Usta ka Na ela, koja e sve na najbolji na in rije iti.Usta a i u asovima, kad netko misli da izvjesne stvari nisu na mjestu, On mora ostati Usta om na svom mjestu, imaju na umu, da se sve stvari ne mogu odmah rije iti. 48.) Dakle: vjera, stega, strpljenje, ustrajnost, a povrh svega rad i opet rad, temelji su na eg kona nog uspjeha.Usta a je mali ovjek. On je dijete selja ko i radni ke ku ice. Stoga Usta a nikada ne smije zaboraviti na svoj dom i na svoje uku ane. 49.) U saobra aju s malim ovjekom Usta a mora uvijek ostati uljudan i pristupa an i nikada ne smije smetnuti s uma, da su seljak i radnik temelji dr ave, koji svojim radom, svojim uljevima, dr e, a svojim mi icama brane dr avu. 50.) Za Usta u je jedna od najva nijih stvari stega. 51.) Stega je za Usta u jedna od najja ih i najglavnijih vrlina, koja mora resiti svakog Usta u. 52.) Vojska bez stege, pokret bez stege, rad bez stege, propast je za narod i dr avu. 53.) Stoga je stega jedan od glavnih preduvjeta uspjeha. 54.) Onaj, koji danas slu a, koji danas izvr uje zapovijedi svojih predpostavljenih, taj e sutra izdavati zapoviedi, taj e drugima nalagati, jer se je kroz stegu nau io slu ati. 55.) Neka se svaki zapovjednik prenese u stanje onih koji slu aju, a isto tako svaki onaj korak se zapovijeda u stanje onih, koji zapovijedaju. 56.) Svaki si mora postaviti pitanje: to bi bilo, kad bi ja bio na njegovom mjestu ? 57.) Usta a se smatra vojnikom i kao takav pripadnikom Orvatskih Oru anih Snaga Hrvatske Dr ave. 58.) Usta a se mora uviek i svagdje pona ati udoredno. 59.) Usta a mora slu iti kao uzor svakom Hrvatu. 60.) Usta a se mora okaniti svake psovke, jer je ona na a narodna sramota, koja dolikuje samo prostaku. 61.) Usta a ne smije pijan evati, ne smije posje ivati sumnjiva no na zabavi ta. 62.) Usta a ne smije zalaziti u sumnjiva enska dru tva. 63.) Usta a mora itav svoj posebni ki ivot temeljiti na obitelji. 64.) Usta a mora biti predstavnik i uvar svega onoga to je hrvatski narod kroz vjekove stvorio, a to se mo e jednom rije i nazvati na im narodnim duhovnim blagom. 65.) Usta a ne smije biti lakta , koji bi se borio za polo aje, za in ili za lagodni ivot. 66.) Za Usta u je glavna stvar du nost, pa makar ju on vr io kao obi ni arkar ili kao najvi i astnik ili du nostnik. 67.) Svaki Usta a mora biti svijestan toga, da e se njegov marljiv i savjestan rad prije ili kasnije nagraditi sa strane zapovjedni tva, pa stoga ne smije nikada on sam isticati svoje zasluge i tra iti svoje promaknu e ili odlikovanje. 68.) Usta i ne smije nikada biti vojni ki ivot neugodan. 69.) Hrvat je kroz vjekove bio vojnik, bio je junak, bio je ratnik. 70.) Stoga za svakog Usta u mora biti najve a ast ako dodje u vojni ke redove i kao vojnik uvati dr avu, granice i hrvatska ognji ta. 71.) Hrvat je kao vojnik kroz mnoga stolje a pronio slavu Hrvatskoj na svim boji tima. 72.) Hrvat je kao vojnik dao najve e priloge Evropi. 73.) Usta a kao vojnik nije rob. 74.) Najve i gospodin, najve i ovjek je onaj, koji s pu kom na ramenu, pa makar bio i obi an arkar, slu i domovini. 75.) Stoga je najve a podlost, najve i zlo in, ako bi se netko elio izmaknuti vr enju vojni ke du nosti, ili ako za vrieme vr enja svojeg djelatnog razdoblja poku ava izmaknuti redovitom vojni kim poslovima. 76.) Du nost vojnika, ma kakva ona bila, uviek je uzvi ena i rad u vojsci mora se smatrati dostojnim i potrebnim.
To je ivot Usta e!
Saop io TRUP. T ajni, Revolucionarni, U sta ki, P okret., Otpora . Slobodno nadopunjane, ako tko eli. Dr mo se one na e stare hrvatske izreke: SVI LJUDI SVE ZNAJU.
|
|
|
|
|
|
2015-09-23 Dr. Ru ica avar Dalmatinska 12 10000 Zagreb Mob: 098 389 890 E-mail: hapok1990@hotmail.com
7 0 . o b l j e t n i c a
1 9 4 5. - 2 0 1 5 .
B O L N O S J E A N J E
Sveta misa zadu nica
u Bazilici Srca Isusova,
Palmoti eva 31 u Zagrebu
slu it e se
u etvrtak, 24. rujna 2015. u 17 sati
za 35 hrvatskih mu enika, visokih asnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, koji su nakon Bleiburga, 7. srpnja 1945. godine, iz zagreba kog zatvora Nova ves, uz sva usputna poni avanja i vrije anja, otpremljeni vlakom u Beograd, gdje im je uprili eno takozvano su enje, i gdje je 18 generala osu eno na smrt, to je uz te ka mu enja izvr eno upravo 24. rujna 1945. godine. Za tjelesne ostatke im se ne zna.
Ostali su osu eni na te ku robiju, gdje ih je ve ina umrla ili ubijena.
Ti asnici mu enici su:
Artur Gustovi , uro Gruji , Tomislav Serti , Ivan Markulj, Ivan Toma evi , Slavko Skoliber, Zvonimir Stimakovi , Mirko Gregori , Bogdan Majeti , Franjo Dolacki, Muhamed Kromi , Antun Nardelli, Julio Fritz, Josip olc, Vladimir Metiko , Rudolf Lukanec, Miroslav Schlacher, Ivan Severovi , Romuald Manola, Ivan Kurelac, Dragutin Mesi , Rudolf Setz, Mi o Mi i , Zvonimir Jak i , Vladimir Majer, Petar Sabljak, An elko Grabi , Ivan Poji , Nikola Mikec, Zlatko inti , Franjo D al, Antun Schuh, Hinko Hubl, Julio Niderlender, Dragutin ani
Hrvatski rodoljubi, do ite na svetu misu i pozovite prijatelje!
Svi Hrvati Domovine i svijeta, sjetimo se svetim misama zadu nicama hrvatskih mu enika ubijenih i su enih u Beogradu! Po tovatelji
Kako su nas ubijali...
Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljep i mjesec u kojemu sve cvjeta i ra aju se novi ivoti. Ali na alost hrvatski narod nikada ne e mo i zaboraviti najstra niji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u strati te i popri te pokolja jugokomunisti kog ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome slijedi i ovaj zapis jednoga od rijetkih pre ivjelih. Njegovi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zlo ina nad Hrvatima. Dana 7. 7. 1945. svanulo je divno jutro. Kroz re etke malih prozora "Nove Vesi" u Zagrebu tek se nazirala zora. U sobi tiho disanje hrvatskih uznika. Tek pokoji bi se trznuo u snu vjerojatno sanjaju i o svojima kod ku e koji ne znaju to se s njima dogodilo niti gdje se sada nalaze, da li su na ivotu ili ne. "Di i se, br e, ustajte kolja i!", prolama se najednom hodnikom i ve se otklju avaju te ka vrata uzni ke sobe. Jedan partizan od kojih petnaestak godina, sa majserom ulazi u sobu i nastavi nas buditi najpogrdnijim psovkama i lupanjem kundakom po nogama. Za u eni to to ima zna iti, jer do sada su one koje su odvodili na strijeljanje u grupama prozivali i odvodili uvijek oko pono i. Di emo se jo sneni i u urbano obla imo ono malo odje e to nam je jo ostavljeno. Isto nas je za udilo kada je komesar stigao i po eo prozivati. l. Artur Gustovi , 2. uro Gruji , 3. Tomislav Serti , 4. Ivan Markulj, 5. Ivan Toma evi , 6. Slavko Skoliber, 7. Zvonimir Stimakovi , 8. Mirko Gregori , 9. Bogdan Majeti , 10. Franjo Dolacki, 11. Muhamed Kromi , 12. Antun Nardelli, 13. Julio Fritz, 14. Josip olc, 15. Vladimir Metiko , 16. Rudolf Lukanec, 17. Miroslav Schlacher, 18. Ivan Severovi , 19. Romuald Manola, 20. Ivan Kurelac, 21. Dragutin Mesi , 22. Rudolf Setz, 23. Mi o Mi i , 24. Zvonimir Jak i , 25. Vladimir Majer, 26. Petar Sabljak, 27. An elko Grabi , 28. Ivan Poi , 29. Nikola Mikec, 30. Zlatko inti , 31. Franjo D al, 32. Antun Schuh, 33. Hinko Hubl, 34. Julio Niderlender, 35. Dragutin ani . Ukupno nas 35. Bili smo svi visoki asnici Vojske NDH. Sami generali i pukovnici koji smo se tada nalazili u Novoj Vesi u Zagrebu. Ostali su samo pukovnici varc, Gestaldi i Lorin te mla i asnici. Nakon proziva podijeli e nam svakome po pola kile kruha i po jedan komadi marmelade. Potom nas odvedo e u dvori te zatvora koje je bilo na i kano s partizanima sa majserima i torbicama za kruh, po emu smo odmah zaklju ili da se radi o nekom mar u. O mar u u nepoznato, vjerojatno na strijeljanje. Ali za to po danu i to sa kruhom i marmeladom? Pa niti komesarovo mitingovanje nije nam objasnilo cilj na ega puta. I da e svatko biti na licu mjesta strijeljan koji se ne bude pokoravao nalozima pratnje. Iz zgrade smo po li jedan iza drugoga u jednoredu, na razmaku od dva koraka, a pored svakoga po jedan partizan s lijeva i jedan s desna. Na zagreba koj katedrali je upravo otkucavalo etiri sata ujutro. Ulice su bile puste. Na i koraci odzvanjaju uobi ajenim ritmom, jedan-dva. Jer smo jo uvijek bili vojnici. Ako netko od nas pogleda lijevo ili desno, prolaze i pored ku e kojega znanca, ne bi li ugledao poznato lice i u nadi da ga doti ni vidi i javi njegovima da je jo iv, odmah dobiva kundakom u rebra, uz najpogrdnije psovke i prijetnje da e ga strijeljati ako samo jo jednom pogleda na stranu. Na Jela i evu trgu skre emo prema Zrinjevcu. Sada znamo, idemo prema kolodvoru. Dakle, nekamo emo putovati. Ali kuda? Na kolodvoru nas strpa e u jedan vagon za stoku. Zatvori e vrata i prozore. Uskoro nas priklju i e za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze. To je za mnoge bio posljednji rastanak sa Zagrebom. Na vlak vrlo sporo napreduje. Svaki as zastajemo. Na kolodvorima se uje kako se ple u partizanska kola. Drugoga dana pred ve er stigosmo u Osijek. Ovdje nas po prvi put pu taju iz vagona da se napijemo vode i ostalo, jer smo bez i ega kupaju i se u znoju ljetne ege. Nakon jednoga sata kre emo dalje. Sada nam ostavljaju prozore otvorene, pa nam je ipak malo udobnije. Ali i to nam se osveti. Skoro na svakoj postaji vi u ene i mu karci: "Usta e vode na sud. Da im o i iskopamo. Mi emo im suditi!" To sve bacaju i kamenje i blato na na e prozore, tako da smo sakrivali glave rukama. Tako je i lo sve do sljede ega podneva, kada stigosmo u Zemun, na kolodvor. Sada nam tek posta jasno da nas vode u Beograd na su enje, da nam sude Srbijanci, u ijoj zemlji kao hrvatski vojnici nismo nikada bili. Kada smo izi li iz vagona, skupila se oko nas masa srbijanskog naroda. Svi mlataraju tapovima i akama, pljuju i po nama hrvatskim asnicima, uz najpogrdnije srbijanske psovke, tra e i da nam oni odmah sude. Slu ajno se okrenuh prema na emu vagonu i tada mi posta jasno zbog ega ono po kolodvorima pri prolazu na ega vagona. Na vagonu je bilo bojom ispisano "Vodimo usta ke kolja e na su enje!", "Smrt Usta ama!", kao i druge sli ne parole. I to sve ogromnim slovima. Stra ari su o ito u ivali sa srbijanskom masom koja nas je do ekala na kolodvoru u hrvatskom Zemunu. I jedva su nas uspjeli uvati od te gomile. I tako krenusmo u koloni po dva put zemunskog mosta. Ispred na e kolone vozi se jedan partizanski oficir koji stalno poja alom ponavlja: "Narode vodimo usta e, do ite ih vidjeti!" I zaista narod se skupljao sa svih strana cijelim na im putem do beogradskog kolodvora pa i dalje do na ega zatvora. U po etku se uje samo pokoje mrmljanje i povik protiv nas. to smo se vi e pribli avali sredi tu Beograda to masa postaje sve ve a i otrovnija. Pred samim beogradskim kolodvorom do e do vrhunca napetosti strasti i psovki Po e e nas zasipati kamenicama od kojih jedna pogodi i stra ara. Tek tada komesar naredi stra arima da potjeraju ljude od nas, ali kamenice sipaju po nama kao ki a. Jedan ove i kamen pogodi Julija Niderlendera i pukovnik odmah pade. Iza smrtnog udarca po Julija stra ari uze e oru je "na gotovs" po naredbi komesara. Po nama kamenje vi e prestade padati, niti ima vi e smrtnih slu ajeva. Tako stigosmo u logor na Banjici. Pukovnik Julio umre pola sata nakon na ega dolaska u Banjicu. Jedva smo ga nosili, jer smo bili na izmaku snaga. U logoru na Banjici nas svakoga dana posje uju neki Srbijanci sa psovkama i najpogrdnijim uvredama, a Srbijanke su jo prostije. Nakon nekoliko dana premjesti e nas u Dobrinj evu ulicu a potom u usinu u sudski zatvor. "Posjete" ne prestaju. Kona no po etkom rujna, do e nas posjetiti i javni tu itelj partizanski pukovnik Crnogorac Malovi . I re e nam kako ar ija tra i da nam sudi kao to se sudilo i nekakvom etni kom centralnom komitetu Srbijanaca, te da vi e nismo zarobljenici nego ratni zlo inci. To nas naivne malo i ohrabri, jer smo mislili da e nas ipak na sudu suditi emu do sada nismo bili navikli. Pored toga su enje etni kom komitetu nije bilo drasti no. Samo jedan je bio osu en na smrt i pomilovan, a koliko nam je poznato nekima su bile izre ene minimalne kazne od est mjeseci zatvora. Dana 13. rujna po elo je su enje sada trideset i etvorici hrvatskih generala i visokih asnika Vojske NDH u Beogradu. I to su enje je bilo javno. Gradska op ina stavila je na raspolaganje svoju veliku dvoranu za su enje hrvatskim asnicima u Beogradu. Dovode nas u maricama. Masa srbijanskog naroda s obje strane, sve do prvog kata gdje nam sude. Ulaze suci. Na elu im predsjednik partizanski pukovnik Hrn evi , biv i domobranski sudski asnik. Dodijelili su nam ak i branitelja i sudi se "po zakonu"... Javni tu itelj je Crnogorac pukovnik Malovi . On tra i za svakoga od nas osim apotekarskog pukovnika Paji a, smrtnu kaznu. Nakon pro itane optu nice koju nismo mogli niti shvatiti, niti razumjeti slijedi ispitivanje pojedinaca. Neki od nas su se po eli pozivati na svjedoke, to se nikome nije dopustilo. Samo je sud dovodio nekakve svoje svjedoke koje nitko od nas nije nikada niti o ima vidio. Tako je to i lo punih sedam dana, cijeli tjedan. Jo uvijek smo vjerovali da emo se ipak mo i braniti. Neki se po e e aliti protiv novinarskih izmi ljotina do im nas pukovnik Hrn evi uvjerava da emo to mo i re i kasnije u obrani. Na kraju sedmoga dana svi su rekli svoje. Jedino se pukovnik Mileti dr i svoje uloge branitelja i na kraju ho e dokazati kako djela navedena u optu nici uglavnom ne postoje niti u dokazima i da se nama zapravo ne bi smjelo niti suditi, jer da smo vojni zarobljenici. Svi ostali branitelji govore kao i javni tu itelj. Jedan poru nik po e rije ima kako ga je sram braniti nas hrvatske usta e, najzloglasnije kolja e. Njega pukovnik Hrn evi ne prekida kao pukovnika Mileti a, kojemu je zabranio govoriti. Nakon te sudske ceremonije pozva e prvo generala Gustovi a. "Da li se osje a krivim?" Odlu nim "Ne!" odgovori ovaj hrvatski general. "Dobro, sjednite!" Vi e mu ni ta ne dozvoli re i general Hrn evi , osim te jedne jedine rije i "Ne". Osamnaest hrvatskih generala osudi e na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora. One koje osudi e na smrt odmah poveza e lancima i stavi e u smrtne okove smrtne elije u usinoj ulici. Pri povratku srpska masa u Beogradu nas tu e i pljuje po nama, kao i po svima od rodbine koji su bili do li na su enje. Sve molbe za pomilovanje su odbijene. Smrtne presude su izvr ene 24. rujna. Ostali smo otpremljeni u zatvor Srijemske Mitrovice. Nakon odslu enih godina robovanja ili s pomilovanjima pu teni. U zatvoru su umrli general Dolacki i pukovnik inti , dok je u zatvoru ubijen pukovnik ani . Odmah poslije izlaska iz zatvora umro je general Lukanec. I zemni ostaci pobijenih hrvatskih generala i visokih asnika le e u Beogradu i Srbiji. Kada e biti vra eni i dostojno pokopani u svojoj zemlji Hrvatskoj?
Anonimni sudionik doga aja |
|
|
|
|
        Pitomci 38 angleski Spitfireji nad Pliberskim poljem Pomorska Legija 13 (???) hrvatski pomorci na Crnem morju (Varna-Bulgarija)    Pitomci 8 je zanimiva, zadnji posnetek, pred odhodom iz Zagreba, 6.5.1945. Avtor fotografij je prezivel in resil film. Nosil ga je ves as iz Pliberka v ujetnistvo. Posnetki so nastali v podoficirski soli v Zagrebu.  Pitomci 32, prihod v Celje iz smeri Toper tovarne, kje je sedaj podvoz (blizu zelezniske)   Napis na fotografiji: "K. Banja Luka - 16.III.1943"     Fotografije pronadjene kod Crngroba (Skofja Loka) ljudi sa vra enog vlaka iz Jesenic u svibnju 1945.g.   OVO SU VARAZDINSKI DOMOBRANI, TKO SU OSTALI?  |
|
2013-09-20 Kako su nas ubijali...
Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljep i mjesec u kojemu sve cvjeta i ra aju se novi ivoti. Ali na alost hrvatski narod nikada ne e mo i zaboraviti najstra niji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u strati te i popri te pokolja jugokomunisti kog ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome slijedi i ovaj zapis jednoga od rijetkih pre ivjelih. Njegovi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zlo ina nad Hrvatima. Dana 7. 7. 1945. svanulo je divno jutro. Kroz re etke malih prozora "Nove Vesi" u Zagrebu tek se nazirala zora. U sobi tiho disanje hrvatskih uznika. Tek pokoji bi se trznuo u snu vjerojatno sanjaju i o svojima kod ku e koji ne znaju to se s njima dogodilo niti gdje se sada nalaze, da li su na ivotu ili ne. "Di i se, br e, ustajte kolja i!", prolama se najednom hodnikom i ve se otklju avaju te ka vrata uzni ke sobe. Jedan partizan od kojih petnaestak godina, sa majserom ulazi u sobu i nastavi nas buditi najpogrdnijim psovkama i lupanjem kundakom po nogama. Za u eni to to ima zna iti, jer do sada su one koje su odvodili na strijeljanje u grupama prozivali i odvodili uvijek oko pono i. Di emo se jo sneni i u urbano obla imo ono malo odje e to nam je jo ostavljeno. Isto nas je za udilo kada je komesar stigao i po eo prozivati. l. Artur Gustovi , 2. uro Gruji , 3. Tomislav Serti , 4. Ivan Markulj, 5. Ivan Toma evi , 6. Slavko Skoliber, 7. Zvonimir Stimakovi , 8. Mirko Gregori , 9. Bogdan Majeti , 10. Franjo Dolacki, 11. Muhamed Kromi , 12. Antun Nardelli, 13. Julio Fritz, 14. Josip olc, 15. Vladimir Metiko , 16. Rudolf Lukanec, 17. Miroslav Schlacher, 18. Ivan Severovi , 19. Romuald Manola, 20. Ivan Kurelac, 21. Dragutin Mesi , 22. Rudolf Setz, 23. Mi o Mi i , 24. Zvonimir Jak i , 25. Vladimir Majer, 26. Petar Sabljak, 27. An elko Grabi , 28. Ivan Poi , 29. Nikola Mikec, 30. Zlatko inti , 31. Franjo D al, 32. Antun Schuh, 33. Hinko Hubl, 34. Julio Niderlender, 35. Dragutin ani . Ukupno nas 35. Bili smo svi visoki asnici Vojske NDH. Sami generali i pukovnici koji smo se tada nalazili u Novoj Vesi u Zagrebu. Ostali su samo pukovnici varc, Gestaldi i Lorin te mla i asnici. Nakon proziva podijeli e nam svakome po pola kile kruha i po jedan komadi marmelade. Potom nas odvedo e u dvori te zatvora koje je bilo na i kano s partizanima sa majserima i torbicama za kruh, po emu smo odmah zaklju ili da se radi o nekom mar u. O mar u u nepoznato, vjerojatno na strijeljanje. Ali za to po danu i to sa kruhom i marmeladom? Pa niti komesarovo mitingovanje nije nam objasnilo cilj na ega puta. I da e svatko biti na licu mjesta strijeljan koji se ne bude pokoravao nalozima pratnje. Iz zgrade smo po li jedan iza drugoga u jednoredu, na razmaku od dva koraka, a pored svakoga po jedan partizan s lijeva i jedan s desna. Na zagreba koj katedrali je upravo otkucavalo etiri sata ujutro. Ulice su bile puste. Na i koraci odzvanjaju uobi ajenim ritmom, jedan-dva. Jer smo jo uvijek bili vojnici. Ako netko od nas pogleda lijevo ili desno, prolaze i pored ku e kojega znanca, ne bi li ugledao poznato lice i u nadi da ga doti ni vidi i javi njegovima da je jo iv, odmah dobiva kundakom u rebra, uz najpogrdnije psovke i prijetnje da e ga strijeljati ako samo jo jednom pogleda na stranu. Na Jela i evu trgu skre emo prema Zrinjevcu. Sada znamo, idemo prema kolodvoru. Dakle, nekamo emo putovati. Ali kuda? Na kolodvoru nas strpa e u jedan vagon za stoku. Zatvori e vrata i prozore. Uskoro nas priklju i e za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze. To je za mnoge bio posljednji rastanak sa Zagrebom. Na vlak vrlo sporo napreduje. Svaki as zastajemo. Na kolodvorima se uje kako se ple u partizanska kola. Drugoga dana pred ve er stigosmo u Osijek. Ovdje nas po prvi put pu taju iz vagona da se napijemo vode i ostalo, jer smo bez i ega kupaju i se u znoju ljetne ege. Nakon jednoga sata kre emo dalje. Sada nam ostavljaju prozore otvorene, pa nam je ipak malo udobnije. Ali i to nam se osveti. Skoro na svakoj postaji vi u ene i mu karci: "Usta e vode na sud. Da im o i iskopamo. Mi emo im suditi!" To sve bacaju i kamenje i blato na na e prozore, tako da smo sakrivali glave rukama. Tako je i lo sve do sljede ega podneva, kada stigosmo u Zemun, na kolodvor. Sada nam tek posta jasno da nas vode u Beograd na su enje, da nam sude Srbijanci, u ijoj zemlji kao hrvatski vojnici nismo nikada bili. Kada smo izi li iz vagona, skupila se oko nas masa srbijanskog naroda. Svi mlataraju tapovima i akama, pljuju i po nama hrvatskim asnicima, uz najpogrdnije srbijanske psovke, tra e i da nam oni odmah sude. Slu ajno se okrenuh prema na emu vagonu i tada mi posta jasno zbog ega ono po kolodvorima pri prolazu na ega vagona. Na vagonu je bilo bojom ispisano "Vodimo usta ke kolja e na su enje!", "Smrt Usta ama!", kao i druge sli ne parole. I to sve ogromnim slovima. Stra ari su o ito u ivali sa srbijanskom masom koja nas je do ekala na kolodvoru u hrvatskom Zemunu. I jedva su nas uspjeli uvati od te gomile. I tako krenusmo u koloni po dva put zemunskog mosta. Ispred na e kolone vozi se jedan partizanski oficir koji stalno poja alom ponavlja: "Narode vodimo usta e, do ite ih vidjeti!" I zaista narod se skupljao sa svih strana cijelim na im putem do beogradskog kolodvora pa i dalje do na ega zatvora. U po etku se uje samo pokoje mrmljanje i povik protiv nas. to smo se vi e pribli avali sredi tu Beograda to masa postaje sve ve a i otrovnija. Pred samim beogradskim kolodvorom do e do vrhunca napetosti strasti i psovki Po e e nas zasipati kamenicama od kojih jedna pogodi i stra ara. Tek tada komesar naredi stra arima da potjeraju ljude od nas, ali kamenice sipaju po nama kao ki a. Jedan ove i kamen pogodi Julija Niderlendera i pukovnik odmah pade. Iza smrtnog udarca po Julija stra ari uze e oru je "na gotovs" po naredbi komesara. Po nama kamenje vi e prestade padati, niti ima vi e smrtnih slu ajeva. Tako stigosmo u logor na Banjici. Pukovnik Julio umre pola sata nakon na ega dolaska u Banjicu. Jedva smo ga nosili, jer smo bili na izmaku snaga. U logoru na Banjici nas svakoga dana posje uju neki Srbijanci sa psovkama i najpogrdnijim uvredama, a Srbijanke su jo prostije. Nakon nekoliko dana premjesti e nas u Dobrinj evu ulicu a potom u usinu u sudski zatvor. "Posjete" ne prestaju. Kona no po etkom rujna, do e nas posjetiti i javni tu itelj partizanski pukovnik Crnogorac Malovi . I re e nam kako ar ija tra i da nam sudi kao to se sudilo i nekakvom etni kom centralnom komitetu Srbijanaca, te da vi e nismo zarobljenici nego ratni zlo inci. To nas naivne malo i ohrabri, jer smo mislili da e nas ipak na sudu suditi emu do sada nismo bili navikli. Pored toga su enje etni kom komitetu nije bilo drasti no. Samo jedan je bio osu en na smrt i pomilovan, a koliko nam je poznato nekima su bile izre ene minimalne kazne od est mjeseci zatvora. Dana 13. rujna po elo je su enje sada trideset i etvorici hrvatskih generala i visokih asnika Vojske NDH u Beogradu. I to su enje je bilo javno. Gradska op ina stavila je na raspolaganje svoju veliku dvoranu za su enje hrvatskim asnicima u Beogradu. Dovode nas u maricama. Masa srbijanskog naroda s obje strane, sve do prvog kata gdje nam sude. Ulaze suci. Na elu im predsjednik partizanski pukovnik Hrn evi , biv i domobranski sudski asnik. Dodijelili su nam ak i branitelja i sudi se "po zakonu"... Javni tu itelj je Crnogorac pukovnik Malovi . On tra i za svakoga od nas osim apotekarskog pukovnika Paji a, smrtnu kaznu. Nakon pro itane optu nice koju nismo mogli niti shvatiti, niti razumjeti slijedi ispitivanje pojedinaca. Neki od nas su se po eli pozivati na svjedoke, to se nikome nije dopustilo. Samo je sud dovodio nekakve svoje svjedoke koje nitko od nas nije nikada niti o ima vidio. Tako je to i lo punih sedam dana, cijeli tjedan. Jo uvijek smo vjerovali da emo se ipak mo i braniti. Neki se po e e aliti protiv novinarskih izmi ljotina do im nas pukovnik Hrn evi uvjerava da emo to mo i re i kasnije u obrani. Na kraju sedmoga dana svi su rekli svoje. Jedino se pukovnik Mileti dr i svoje uloge branitelja i na kraju ho e dokazati kako djela navedena u optu nici uglavnom ne postoje niti u dokazima i da se nama zapravo ne bi smjelo niti suditi, jer da smo vojni zarobljenici. Svi ostali branitelji govore kao i javni tu itelj. Jedan poru nik po e rije ima kako ga je sram braniti nas hrvatske usta e, najzloglasnije kolja e. Njega pukovnik Hrn evi ne prekida kao pukovnika Mileti a, kojemu je zabranio govoriti. Nakon te sudske ceremonije pozva e prvo generala Gustovi a. "Da li se osje a krivim?" Odlu nim "Ne!" odgovori ovaj hrvatski general. "Dobro, sjednite!" Vi e mu ni ta ne dozvoli re i general Hrn evi , osim te jedne jedine rije i "Ne". Osamnaest hrvatskih generala osudi e na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora. One koje osudi e na smrt odmah poveza e lancima i stavi e u smrtne okove smrtne elije u usinoj ulici. Pri povratku srpska masa u Beogradu nas tu e i pljuje po nama, kao i po svima od rodbine koji su bili do li na su enje. Sve molbe za pomilovanje su odbijene. Smrtne presude su izvr ene 24. rujna. Ostali smo otpremljeni u zatvor Srijemske Mitrovice. Nakon odslu enih godina robovanja ili s pomilovanjima pu teni. U zatvoru su umrli general Dolacki i pukovnik inti , dok je u zatvoru ubijen pukovnik ani . Odmah poslije izlaska iz zatvora umro je general Lukanec. I zemni ostaci pobijenih hrvatskih generala i visokih asnika le e u Beogradu i Srbiji. Kada e biti vra eni i dostojno sahranjeni u svojoj zemlji Hrvatskoj?
Anonimni sudionik doga aja |
|
6 8 . o b l j e t n i c a
1 9 4 5 . - 2 0 1 3 .
B O L N O S J E A N J E
Sveta misa zadu nica
u Bazilici Srca Isusova,
Palmoti eva 31 u Zagrebu
slu it e se
u utorak, 24. rujna 2013. u 17 sati
za 35 hrvatskih mu enika, visokih asnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, koji su nakon Bleiburga, 7. srpnja 1945. godine, iz zagreba kog zatvora Nova ves, uz sva usputna poni avanja i vrije anja, otpremljeni vlakom u Beograd, gdje im je uprili eno takozvano su enje, i gdje je 18 generala osu eno na smrt, to je uz te ka mu enja izvr eno upravo 24. rujna 1945. godine. Za tjelesne ostatke im se ne zna.
Ostali su osu eni na te ku robiju, gdje ih je ve ina umrla ili ubijena.
Ti asnici mu enici su:
Artur Gustovi , uro Gruji , Tomislav Serti , Ivan Markulj, Ivan Toma evi , Slavko Skoliber, Zvonimir Stimakovi , Mirko Gregori , Bogdan Majeti , Franjo Dolacki, Muhamed Kromi , Antun Nardelli, Julio Fritz, Josip olc, Vladimir Metiko , Rudolf Lukanec, Miroslav Schlacher, Ivan Severovi , Romuald Manola, Ivan Kurelac, Dragutin Mesi , Rudolf Setz, Mi o Mi i , Zvonimir Jak i , Vladimir Majer, Petar Sabljak, An elko Grabi , Ivan Poji , Nikola Mikec, Zlatko inti , Franjo D al, Antun Schuh, Hinko Hubl, Julio Niderlender, Dragutin ani
Hrvatski rodoljubi, do ite na svetu misu i pozovite prijatelje!
Svi Hrvati Domovine i svijeta, sjetimo se svetim misama zadu nicama hrvatskih mu enika u Beogradu! tovatelji |
(2015.g.) Emil Cic : Pad i unistenje Nezavisne Drzave Hrvatske najtragicniji je dogadjaj u hrvatskoj povijesti!
Poglavnik NDH
